Gradska knjižnica Krapina


Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 13
Tel. 049 370 132
Fax. 049 301 794
RADNO VRIJEME:

PON, UTO, ČET: 9-16 h
SRI, PET: 9-18 h
SUB: 9-12 h

Pretražite gkkr.hr

  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina
  • Gradska knjižnica Krapina

Linkovi

Digitalizirani Krapinski vjesnik

Novo u galeriji

facebook

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 17 

Preporuka knjižničara
Poduzmi nešto
Ocjena: / 0LošeOdlično 
  Poduzmi nešto / Zoran Krušvar

«Treba poticati poduzetničku klimu» - zvuči li ti poznato?

Nešto što se u vijestima, razgovorima političara i Dnevniku vrlo često spominje, čak možda češće od krize, recesije i ostalih popularnih "političkih" riječi. Sam pojam «poduzetništva»više se uklapa u svijet odraslih, u područja «ekonomije» i «gospodarstva», u svakom slučaju teško da ulaze u život i svijest jednog prosječnog učenika 8.razreda. Posve si u pravu ako tako razmišljaš, ali često kad treba riješiti neki problem u međusobnom razgovoru i ti koristiš sljedeće riječi «i šta sad poduzeti», «poduzmi nešto», «imaš kakvu dobru ideju» i sl.

U romanu koji toplo preporučam upravo je u središtu radnje jedan «problem» koji treba riješiti. Naime, osmašici Ivani prijeti opasnost da zbog maminog propalog posla odseli u drugi grad i izgubi sve prijatelje. Ivanini prijatelji Luka, Sergej, Sara odlučni su da joj pomognu…Kad postoji volja, rodi se i ideja, no realizacija te ideje zahtjeva i određena znanja, a o kojima teško da možeš saznati u osmom razredu za KEŠ-Kreativno-edukativnu školu. Naši junaci, a preko čega drugog nego – facebooka, povezuju se s Vedranom, srednjoškolkom cyber-punkericom i hakericom koja ponešto i zna o novim tehnologijama i web-dizajnu, tržištu (jer je pohađala KEŠ), a tu je i Borna (dečko Lanine sestre) koji se kuži u poslovni plan, financijski izračun….

U svakom slučaju, ne odajemo originalnu ideju koju će naši domišljati junaci, preko niza kreativnih postupaka i provesti u stvarnost – te na kraju i uspjeti, ali ćemo reći ovo: obilje duhovitih dijaloga, fejsbuk slenga, brze radnje, priča o muzici i ljubavnim situacijama, je više nego dovoljno primamljivih elemenata da uzmemo ovu knjigu u ruke i poslije čitanja se osjećamo – sjajno i nekako «nabijeni» pozitivnom energijom.

 
Kada je svijet još bio mlad
Ocjena: / 0LošeOdlično 

  Kada je svijet još bio mlad / Jürg Schubiger

„Kada je svijet još bio mlad“ je zbirka bajkovito-filozofskih priča za djecu u kojima će barem jednako uživati i odrasli. U njima svakodnevni predmeti i domaće životinje idu ruku pod ruku s nepostojećim stvarima i nemogućim obratima.

Čitatelja neprestano u zasjedi vreba šaljiva fantazija: grad pobjegne pred njegovim očima, zvijezda se spusti i zaljubi u nekoga iz susjednog sela, lavlja rika skući se kod miša, događa se da u školsku klupu sjedne i sam vrag, a kad po nekoga dođe smrt, zna mu i oprostiti...

I za kraj, sam autor nam poručuje:

«Čitajte uvijek, i kad vam je dosadno, i kad je knjiga dosadna. Čitajte i kad su vam ideje u knjizi nepoznate i strane, i kad vam ne potvrđuju uvijek vaša mišljenja i vaše stavove. Baš u takvim knjigama često doživimo najveća otkrića.»

 
Izgubljeni svjetovi
Ocjena: / 2LošeOdlično 

 

  Izgubljeni svjetovi / John Howe

      Svijet je prostran, a njegova je prošlost još prostranija — i puna je izgubljenih svjetova.
Atlantida, Babilon, Troja, Perzepol, Pompeji, Uluru, Sambala, Avalon i brojni drugi — svjetovi davno napušteni, zakopani ili zaboravljeni u izmaglici vremena. Jobn Howe, proslavljeni ilustrator Tolkienovih knjiga, zadubio se u tajne povijesti da ti iznio na svjetlo dana gradove iz skrivenik dubina i tajanstvene prošlosti. Njegova upućenost i zadivljujući crteži pružili su izgubljenim svjetovima priliku oživjeti. 

 
Izum Hugoa Cabreta
Ocjena: / 3LošeOdlično 

    Izum Hugoa Cabreta / Brian Selznick

     Autor ovog dječjeg romana «Izum Hugoa Cabreta», Brian Selznick neskriveni je ljubitelj filmske umjetnosti i njenog ubrzanog razvoja u 19.st. Legendarni događaj iz filmske povijesti bio je gledanje prve projekcije kratkog filma «Dolazak vlaka na kolodvor» davne 1903. koja je izazvala pravi stampedo kod gledatelja koji su izbezumljeno bježali iz kina, misleći da će ih vlak koji im je na filmskom platnu dolazio ususret - pregaziti. Zamislite sad da su još na sebi imali i 3D naočale?  

         Jedan od glavnih pokretača narativnog filma, inovativan u korištenju specijalnih efekata u filmu, između ostalog iluzionist i tvorac igračaka bio je filmaš Georges Melies. Ovo je priča o njemu, a oživljuje ju lik dvanaestogodišnjeg dječaka Huga Cabreta. Hugo je dječak, nahoče, mali urar koji živi iza zidova kolodvora u Parizu, krade da preživi, ali i kako bi završio životni projekt svojeg oca. Tajanstveni automatodon mehanički je čovjek koji u svojoj nutrini sadrži niz vijaka, zupčanika i poluga, godinama čuvajući tajnu, koju ovaj znatiželjni dječak kotačić po kotačić – pokreće. Taj humani stroj nasljedstvo je Hugovog oca kojega je on pronašao na tavanu staroga muzeja radeći kao urar. Sljedeći upute iz bilježnice svog oca, Hugo prikuplja mehaničke dijelove za svog neobičnog «čovjeka» iz prodavaonice igračaka u kojem je radio stanoviti barba Georges. Ulovivši dječaka u krađi, Georges mu uzima dragocjenu bilježnicu s crtežima i vrbuje ga da radi kod njega. Isabelle, pokćerka barbe Georgesa, spašava bilježnicu i sprijateljuje se s Hugom. Dvoje djece upuštaju se u avanturu odmotavanja filma o počecima filma, na tragu su da otkriju veliku tajnu barbe Georgesa, a sve preko tajanstvenog crteža koji prikazuje poznatu scenu iz filma «Put na Mjesec». Kako im u tome može pomoći jedan mehanički čovjek? Kako natjerati da se zupčanici pokrenu i natjeraju automatodona da progovori, ili još bolje,  propiše?

        Ono što odvaja ovaj roman od ostalih jest kompozicija u kojoj nam se osim teksta u ravnopravni odnos stavljaju i slike. Ova knjiga je jako «scenična» jer na preko stotinjak ilustracija i fotografija autor prenosi scene potjere, emocija, napetosti, uzavrele atmosfere pariškog kolodvora, snove i maštanja jednog dječaka, makro prikaze lica, čak i slike koje se nižu dajući privid «zumiranja». Tako čitajući roman nadopunjen slikama dobivamo dojam gledanja crno-bijelog filma, ali s dovoljnom dozom pisane priče da ne remeti našu maštu i slike koje sami stvaramo čitajući.

 
Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu
Ocjena: / 0LošeOdlično 

   Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu / Damir Mađarić

«Roditeljima bi trebalo zabraniti da psuju. I da čine mnoge druge stvari, ali onda vjerojatno ne bi bili roditelji». Tako u jednom dijelu knjige koju vam preporučujem, mudruje djevojčica Petra koja zajedno sa sestrom Jelenom i psom Lorijem  vodi dnevničke zapise olakšavajući u njemu svoju dušu izvješćem s prve «linije fronte», a to je -  obitelj.

No krenimo redom, prvi glas koji se oglašava u knjizi, dopisnik iz pseće kućice, jest upravo pas Lori. Djeci, naravno, nije problem povjerovati u to da psi, ne samo da govore, nego i pišu dnevnike (a samo je pitanje vremena kad će se domoći facebook-aJ), jer ona ipak bolje slušaju i, kako pisac kaže, naprosto «osjete čudo». Pas Lori je dodž (domaća obična džukela), koji se uz  pomoć svojih psećih okeca i umiljavanjem djevojčicama uspio «uvaliti» u obitelj Granželić. Tata Josip i mama Rozi, roditelji su čija je roditeljska dužnost pod nazivom  «financijsko zbrinjavanje obitelji» malko zaškripila. Pa, o čemu se radi? Tata Josip, glava obitelji i šef izdavačke kuće «Artur», nanizao je književne promašaje, jer naslovi poput «Dani jednog šarana», «Žabe krastače – skriveni prinčevi ili ukrasi bara i vrtova», te  «Patuljci u našem vrtu» ne golicaju ničiji interes. Pritisnut bankrotom, tata Josip pribjegava najgorem mogućem rješenju – posuđivanju novca od lihvara. A kakvi su to «stričeki» i kakve načine utjerivanja dugova iskušavaju na našim nesretnim likovima povjerile su nam male pripovjedačice i naravno oštroumno Lorijevo oko, uz pomoć kućnog mačka Roka. Tema je ozbiljna, o da, bankrot, histerična majka, dotučen otac, prazan frižider, jedinice u školi, rasplakane djevojčice,…nanizani problemi muče cijelu obitelj, a prilike postaju sve gore. Treba brzo pronaći rješenje kako bi stvari vratili na svoje mjesto. Ali kako? E, pa upravo su to trenuci kad uskaču djeca, da pokažu i odraslu stranu svoje djetinje prirode. Ona su: praktična, poduzetna, domišljata, neustrašiva, optimistična, ali i te kako kritična, no što je najvažnije beskrajno iskrena. Koliko god nam priča ovako predočena djeluje «ozbiljno», ne dajte se zavarati, tragikomični efekt priče zapravo je i najupečatljiviji. Česte su smiješno-gorke situacije, kao npr. ona u kojoj naši junaci dovlače «nesretne» knjige na sajmište kako bi ih prodali, uz bok krvavicama, kotletima i ostalim mesnim delicijama, gdje «intelektualna ponuda» takvog tipa ispada smiješna. Kakve još zgode prate naše junake i kako su se «iskobeljali» iz nezavidne situacije, saznajte sami.

Kome je knjiga namijenjena? Prijateljima životinja, dakako, jer pas Lori je glavni nositelj priče, bez njega nema ništa, zatim svima kojima je čitanje dnevnika/blogova draže od čitanja nerazlomljenog teksta pretvorenog u duuugačak roman. Onima koji vole lepršave rečenice, živahne dijaloge i monologe, mladenački jezik, onima koji se vole glasno smijati dok čitaju, koji  doživljavaju stvarnost zajedno s likovima…I na kraju onima koji ne žele trošiti vrijeme na dešifriranje skrivene poante i na odgonetanje onoga «što je pisac zapravo želio reći», jer njegova je namjera bila jasna – zabaviti nas.

 
Početak«12»Kraj

Stranica 1 od 2
Copyright © Gradska knjižnica Krapina